Blizina vode oduvijek je predstavljala jednu od glavnih prednosti za podizanje naselja, pa je tako i Drava odredila smještaj Varaždina i utjecala na njegov razvoj kao urbanog središta. Grad je nastao u blizini rijeke, no dovoljno daleko da ga hirovita Drava ne ugrožava značajnije tijekom nekad učestalih izlijevanja iz korita. Danas ta rijeka, kojoj se grad približio sve do njenih obala, više ne predstavlja opasnost za njegove žitelje: to je posljednja oaza mira i zelenila za mnoge Varaždince željne odmora i opuštanja od gradske užurbanosti i buke.
Šume uz Dravu grada Varaždina
U povijesnim izvorima i literaturi spominju se razna imena šuma, gajeva, lugova, vrbika, pašnjaka i obradivih zemljišta, kao rubnih gradskih područja uz Dravu. Od najranijih vremena poznatih iz povijesnih izvora ova su zemljišta pripadala gradskoj općini koja je prema svojim posjedima još od srednjeg vijeka vodila razumnu gospodarsku politiku, pa su i prinosi s ovih posjeda činili važnu stavku u gradskome proračunu. Veličina šuma uz Dravu vjerojatno se nije značajnije mijenjala od srednjeg vijeka do druge polovice 19. stoljeća, jer nisu zabilježena proširivanja niti prenamjene šumskih prostora. Intervencije koje su prouzročile značajnija smanjivanja tih šuma provodile su se tijekom 20. stoljeća, kada se na području uz Dravu kod Varaždina planski sade novi nasadi drveća.
Na području današnje Park-šume je prije drugog svjetskog rata posađen veći broj primjeraka alohtonih vrsta drveća, kao npr. smreka, azijska platana, divlji kesten i dr., koji se i danas nalaze u dijelu Park-šume južno od kanala HE „Varaždin“. U tom dijelu Park-šume do danas su ostale sačuvane i bijele topole (najvjerojatnije samonikle), kojih se još sjećaju i najstariji Varaždinci. Na području između kanala i Drave dobrim se dijelom zadržala autohtona šuma s većim brojem očuvanih starih primjeraka crne i bijele topole, hrasta lužnjaka i veza.
Poslije drugog svjetskog rata šumsko područje između Varaždina i Drave nekoliko je puta popunjavano različitim vrstama alohtonog drveća (krajem 40-ih, krajem 50-ih, početkom 60-ih i 80-ih godina), kao što su američki i gorski javor, euroamerička topola, crni orah, obični i američki jasen, crni bor, borovac, breza, malolisna lipa, metasekvoja i druge vrste drveća, koje i danas dominiraju južnim dijelom Park-šume.
Tako su krajem 40-ih godina u šumsko područje južno od današnjeg kanala hidroelektrane posađeni javori i jaseni. Krajem 50-ih godina iskrčen je dio autohtone šume između današnjeg kanala i Drave, nakon čega je isto područje popunjeno euroameričkom topolom, crnim orahom, gorskim javorom, azijskom platanom, američkim jasenom i dr. Početkom 60-ih godina u južnim je dijelovima šume posađen veći broj primjeraka jasena i javora, te ukrasnog grmlja oko novoizgrađenog dječjeg igrališta. Između najstarijih bijelih topola tada su posađeni primjerci crnog bora, bijelog bora i borovca, koji su nedugo zatim većinom nedozvoljeno posiječeni. Posljednja sadnja u Park-šumi provedena je 1982. godine, kada su u sjevernom dijelu Park-šume posađeni crni borovi.
Odnos grada Varaždina i Dravskih šuma dobro je dokumentiran u povijesnim arhivima Zagreba, Varaždina, Budimpešte i Beča.
Izgradnja objekata na području Drave kod Varaždina
Najstariji objekti na rijeci Dravi koji se spominju u pisanim izvorima bili su mlinovi, a ubrzo nakon izgradnje prvog mosta preko Drave u njegovoj je blizini podignuto svratište. Krajem 19. stoljeća Grad je donio odluku da se uz Dravu izgradi nova gradska klaonica, dok je zemljište u Optujskoj ulici (iza Crkve Sv. Fabijana i Sebastijana) namijenjeno za izgradnju vojnih objekata za domobransku vojarnu i jahaonu.
Zahvaljujući postojanju Društva za poljepšanje Grada Varaždina u proljeće 1889. godine uređen je šetališni put preko livada između Dravske i Livadske ulice prema Dravi, a Dravska je ulica dobila i nekoliko klupa za umorne šetače. Na početku 20. stoljeća odlučeno je da se postojeća uskotračna pruga iskoristi za klaonicu. Osnivanjem Ribolovnog društva u Varaždinu (koje je trebalo voditi brigu o vodama) ubrzo je započela i izgradnja ribičkog doma.