Povijest i kultura

Vremenska crta odnosa Varaždina i rijeke Drave

Blizina vode oduvijek je predstavljala jednu od temeljnih prednosti za podizanje naselja, pa je tako i rijeka Drava presudno utjecala na smještaj Varaždina i njegov razvoj kao urbanog središta. Grad je nastao u blizini rijeke, ali dovoljno udaljen kako bi se izbjegle veće opasnosti koje je nosila hirovita Drava, osobito tijekom nekada čestih izlijevanja iz korita. Takav promišljen odnos omogućio je dugotrajan suživot grada i rijeke. Danas se grad ponovno približio Dravi, no u posve drugačijem kontekstu – rijeka više ne predstavlja prijetnju, već prostor mira, zelenila i odmora za stanovnike Varaždina.

U povijesnim izvorima i literaturi spominju se razni nazivi za prostore uz Dravu, poput šuma, gajeva, lugova, vrbika, pašnjaka i obradivih zemljišta, koji su činili rubna gradska područja. Od najranijih vremena poznatih iz povijesnih izvora ta su zemljišta pripadala gradskoj općini. Grad je već od srednjeg vijeka vodio razumnu i dugoročnu gospodarsku politiku prema svojim posjedima, a prihodi s dravskih zemljišta činili su važnu stavku u gradskom proračunu.

Srednji vijek - 19. st.

STABILNOST ŠUMSKIH POVRŠINA DO 19. STOLJEĆA

Veličina šuma uz Dravu vjerojatno se nije značajnije mijenjala od srednjeg vijeka sve do druge polovice 19. stoljeća. U povijesnim zapisima nisu zabilježena veća proširivanja niti prenamjene šumskih prostora, što upućuje na dugotrajnu stabilnost i očuvanost dravskih šuma u tom razdoblju.

19. stoljeće

KRAJ 19. STOLJEĆA – POČETAK JAVNOG UREĐENJA PROSTORA

Krajem 19. stoljeća započinju prvi planski zahvati u prostoru uz Dravu. Grad donosi odluku o izgradnji nove gradske klaonice uz rijeku, dok je zemljište u Optujskoj ulici, iza Crkve svetih Fabijana i Sebastijana, namijenjeno izgradnji vojnih objekata, domobranske vojarne i jahaone. U proljeće 1889. godine, zahvaljujući djelovanju Društva za poljepšanje Grada Varaždina, uređen je šetališni put preko livada između Dravske i Livadske ulice prema Dravi. Dravska ulica tada dobiva i nekoliko klupa, čime prostor uz rijeku poprima rekreacijsku i društvenu funkciju.

20. stoljeće

POČETAK 20. STOLJEĆA – INFRASTRUKTURA UZ RIJEKU

Na početku 20. stoljeća uz Dravu se razvija osnovna infrastruktura. Najstariji objekti na rijeci spomenuti u pisanim izvorima bili su mlinovi, a ubrzo nakon izgradnje prvog mosta preko Drave u njegovoj je blizini podignuto svratište. U to se vrijeme odlučuje i da se postojeća uskotračna pruga iskoristi za potrebe gradske klaonice. Osnivanjem Ribolovnog društva u Varaždinu započinje sustavna briga o vodama, a ubrzo potom i izgradnja ribičkog doma.

PARK-ŠUMA PRIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA

Na području današnje Park-šume već je prije Drugog svjetskog rata posađen veći broj primjeraka alohtonih vrsta drveća, među kojima se ističu smreka, azijska platana i divlji kesten. Te se vrste i danas nalaze u južnom dijelu Park-šume, južno od kanala hidroelektrane Varaždin. U istom su dijelu sačuvane i bijele topole, vjerojatno samonikle, kojih se još sjećaju i najstariji Varaždinci. Prostor između kanala i rijeke Drave velikim je dijelom zadržao obilježja autohtone šume s očuvanim starim primjercima crne i bijele topole, hrasta lužnjaka i veza.

POSLIJERATNO RAZDOBLJE – INTENZIVNE PROMJENE ŠUMSKOG SASTAVA

Nakon Drugog svjetskog rata započinje razdoblje intenzivnih intervencija u šumskom prostoru između Varaždina i Drave. Krajem četrdesetih godina posađeni su javori i jaseni u području južno od današnjeg kanala hidroelektrane. Krajem pedesetih godina dio autohtone šume između kanala i Drave biva iskrčen, a isto područje popunjeno je euroameričkom topolom, crnim orahom, gorskim javorom, azijskom platanom, američkim jasenom i drugim vrstama. Početkom šezdesetih godina nastavlja se sadnja jasena i javora, kao i ukrasnog grmlja oko novoizgrađenog dječjeg igrališta. U tom su razdoblju među najstarijim bijelim topolama posađeni i primjerci crnog bora, bijelog bora i borovca, koji su ubrzo potom većinom nedozvoljeno posječeni. Posljednja veća sadnja u Park-šumi provedena je 1982. godine, kada su u sjevernom dijelu Park-šume posađeni crni borovi.

Danas

PARK-ŠUMA DANAS – PROSTOR PRIRODE I IDENTITETA

Sve navedene promjene svjedoče o postupnoj transformaciji prostora uz Dravu, od gospodarskog i obrambenog pojasa do planski oblikovanog zelenog prostora. Danas Park-šuma uz Dravu ima iznimnu rekreacijsku, ekološku i identitetsku vrijednost za Varaždin. Dugotrajan i složen odnos grada i dravskih šuma detaljno je dokumentiran u povijesnim arhivima Zagreba, Varaždina, Budimpešte i Beča, što dodatno potvrđuje trajnu povezanost Varaždina s rijekom Dravom.

Kupalište

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća zabilježeno je postojanje triju kupališta na Dravi. Prvo kupalište dao je izgraditi Ferdo Štebih kod gradske šume Sisak, drugo je 1895. godine uredio Henrik Schwartz kraj glavnog mosta za što mu je gradsko zastupstvo dodijelilo potporu od 350 forinti. Treće kupalište je uredio Janko Bengeri na lijevoj obali Drave (R. Horvat, Povijest grada Varaždina, 1993). U drugom svjetskom ratu izgrađeno je nekoliko bunkera, koji se još uvijek nalaze u Park-šumi.
Poslije drugog svjetskog rata u lokalnom tisku su sve češće fotografije s kupanja na Dravi. Varaždinske vijesti su 1959. godine (br. 674) objavile članak o uređenju šumskog parka kod Drave. Na istočnom dijelu otoka uz dravsko kupalište tada je već postojao Izviđački dom, a nacrt uređenja parka sa sportsko-rekreacijskim objektima razradio je profesor Jeglič iz Ljubljane. Prvi radovi svečano su otvoreni 1960. godine, kada je počelo uređenje dječjeg igrališta u šumi i kopanje umjetnog jezera. Nakon dovršenja dječjeg igrališta i nekih objekata na kupalištu radovi su tijekom vremena zamrli.

Tijekom izgradnje HE „Varaždin“ (radovi su počeli 1971. godine, a HE je puštena u rad 1975. godine) u pojedine dijelove Park-šume, kao i u područja na spoju Drave s odvodnim kanalom HE, nasipane su veće količine šljunka u svrhu izravnavanja i prilagođavanja terena novonastalom stanju, a kroz šumu su prokopana dva prilazna puta do kupališta. Nakon izgradnje HE „Varaždin“ uređene su obale odvodnog kanala na spoju s Dravom, na špici kod kupališta i desna obala Drave ispod cestovnog i željezničkog mosta. Zatrpan je ostatak velikog rukava Drave (Bure) koji je odsječen od korita rijeke prilikom prokopavanja odvodnog kanala HE „Varaždin“. Na mjestu rukava napravljen je široki šumski put između cjelina A-1, A-2 i A-3. Kupalište je ograđeno, uz bazene je podignut novi ugostiteljski objekt s terasom i čitav taj prostor je postao tzv. Izletište „Drava“.