Krajem 19. i početkom 20. stoljeća zabilježeno je postojanje triju kupališta na Dravi. Prvo kupalište dao je izgraditi Ferdo Štebih kod gradske šume Sisak, drugo je 1895. godine uredio Henrik Schwartz kraj glavnog mosta za što mu je gradsko zastupstvo dodijelilo potporu od 350 forinti. Treće kupalište je uredio Janko Bengeri na lijevoj obali Drave (R. Horvat, Povijest grada Varaždina, 1993). U drugom svjetskom ratu izgrađeno je nekoliko bunkera, koji se još uvijek nalaze u Park-šumi.

Poslije drugog svjetskog rata u lokalnom tisku su sve češće fotografije s kupanja na Dravi. Varaždinske vijesti su 1959. godine (br. 674) objavile članak o uređenju šumskog parka kod Drave. Na istočnom dijelu otoka uz dravsko kupalište tada je već postojao Izviđački dom, a nacrt uređenja parka sa sportsko-rekreacijskim objektima razradio je profesor Jeglič iz Ljubljane. Prvi radovi svečano su otvoreni 1960. godine, kada je počelo uređenje dječjeg igrališta u šumi i kopanje umjetnog jezera. Nakon dovršenja dječjeg igrališta i nekih objekata na kupalištu radovi su tijekom vremena zamrli.

Tijekom izgradnje HE „Varaždin“ (radovi su počeli 1971. godine, a HE je puštena u rad 1975. godine) u pojedine dijelove Park-šume, kao i u područja na spoju Drave s odvodnim kanalom HE, nasipane su veće količine šljunka u svrhu izravnavanja i prilagođavanja terena novonastalom stanju, a kroz šumu su prokopana dva prilazna puta do kupališta. Nakon izgradnje HE „Varaždin“ uređene su obale odvodnog kanala na spoju s Dravom, na špici kod kupališta i desna obala Drave ispod cestovnog i željezničkog mosta. Zatrpan je ostatak velikog rukava Drave (Bure) koji je odsječen od korita rijeke prilikom prokopavanja odvodnog kanala HE „Varaždin“. Na mjestu rukava napravljen je široki šumski put između cjelina A-1, A-2 i A-3. Kupalište je ograđeno, uz bazene je podignut novi ugostiteljski objekt s terasom i čitav taj prostor je postao tzv. Izletište „Drava“.