Prostor koji zauzima Park-šuma područje je rasprostranjenja mješovitih sastojina autohtonih (zavičajnih) i alohtonih (stranih) vrsta drveća. Autohtonu vegetaciju šireg područja uz rijeku Dravu čine nizinske poplavne šume čije formiranje i razvoj je uvjetovano stalnim prisustvom većih količina vode u tlu.
Sloj grmlja je dobro razvijen s prisustvom mezofilnih i hidrofilnih vrsta poput lijeske (Corylus avellana), sviba (Cornus sanquinea), vrbe rakite (Salix purpurea), košaračke vrbe (Salix viminalis), hudike (Viburnum opulus), obične kurike (Evonymus latifolia), ostruge (Rubus caesius), javljaju se i glogovi (Crataegus sp), kalina (Ligustrum vulgare), sremza (Prunus padus), bazga (Sambucus nigra), plava kupina (Rubus caesius) te povijuše poput vinove loze (Vitis sylvestris), hmelja (Humulus lupulus), penjačice kao što je pavit (Clematis vitalba) itd.
Od drveća prevladavaju higrofilne vrste koje svoje potrebe za vodom ne mogu podmiriti iz oborina već im je tijekom vegetacijskog razdoblja potrebna dodatna opskrba podzemnom i poplavnom vodom.
U sloju drveća javlja se hrast lužnjak (Quercus robur), običan grab (Carpinus betulus), malolisna lipa (Tilia cordata), klen (Acer campestre), bijela topola (Populus alba) i crna topola (Populus nigra), s primjesama drugih vrsta, uglavnom bijele vrbe (Salix alba), veza (Ulmus laevis), poljskog jasena (Fraxinus angustifolia), nizinskog brijesta (Ulmus minor) i crne johe (Alnus glutinosa).
Listače koje su unesene u Park-šumu vezane su uz euroameričke topole koje zauzimaju znatan dio površine (Populus canadensis, P. serotina, P.marilandica, P. robusta), sađen je i bagrem (Robinia psudoacacia), crni orah (Juglans nigra), platana (Platanus acerifolia), divlji kesten (Aesculus hyppocastanum), poljski jasen (Fraxinus angustifolia), javor (Acer platanoides).
Većina listača dobro se prilagodila, tako da se primjećuje i dobra prirodna obnova iz sjemena. Na ovom su području sađene i četinjače kao močvarni taksodij, obična smreka i obični bor (Taxodium distichum, Picea abies, Pinus sylvestris).
Rijeke su oduvijek bile izvor života i okupljalište mnogobrojnih vrsta. Rijeka Drava čini granicu Dravske park-šume sa sjeverne strane, a voda odvodnog kanala HE Varaždin presijeca ju na dva dijela. Matica rijeke Drave u ovoj je zoni smirenija, više nema nekadašnje dinamike koja je mijenjala morfologiju okoliša.
Iako su nekadašnje značajke toka rijeke Drave na ovom području značajno promijenjene zbog izgradnje HE sustava, preostale dijelove starog korita između akumulacijskih jezera još uvijek krasi velika biološka i krajobrazna raznolikost.
Fauna ptica hrvatskog dijela rezervata biosfere „Mura-Drava-Dunav“ brojna je, pri čemu je samo na području Varaždinske županije uz Dravu zabilježeno više od 200 vrsta. Drava je dom najvećem broju gnijezdećih parova orla štekavca u kontinentalnoj Europi, ali i ostalim ugroženim vrstama poput crvenokljune čigre i crne rode. Šljunčani i pješčani sprudovi Drave jedno su od posljednjih područja za razmnožavanje ugrožene ptice male čigre u kontinentalnoj Europi, dok nekoliko tisuća parova bregunica gnijezdi u strmim obalama.
Dravsko područje je i od značaja za vodozemce crvenog mukača i podunavskog vodenjaka, a stanište je i barskoj kornjači. Drava je i rijeka s najraznolikijom ribljom faunom u Republici Hrvatskoj, a dravska staništa i u ovom su području važna za vrste poput dabra i vidre.
Na području Park-šume nalaze se i dvije nešumske površine (šumske čistine), manja u sjeverozapadnom dijelu šume i veća u jugoistočnom dijelu šume, koje se koriste za sport i rekreaciju. Na čistinu u sjeverozapadnom dijelu šume naići ćete prateći stazu s poučnim elementima, hodajući među visokim stablima i gustišem dravske šume.
Šumske čistine su dijelom obrasle i hortikulturno uređivane, danas i pomalo obrasle vegetacijom koja je smanjila otvoreni prostor. Na njima prevladavaju biljke travnjaka: Dactylis glomerata, Poa pratensis, Knautia drymeia, Trifolium pratensis, T. repens, Gallium mollugo, Colchicum autumnale, Taraxacum officinale, Ranunculus acer. Osim biljnih vrsta na njoj nalazimo i čitav niz beskralježnjaka, ptica i sisavaca kojima šumska čistina pruža hranu, zaklon ili mjesto za gniježđenje. Prestankom redovite košnje šumska čistina bi zarasla najprije grmolikim biljem, a potom i drvećem. Time bi nestala njezina karakteristična bioraznolikost i šuma bi ponovo zauzela svoje mjesto.
U nedavnoj prošlosti, do izgradnje HE „Varaždin“, područje današnje Park-šume neposredno je komuniciralo s rijekom Dravom kao cjelovit kompleks kopnenih i vodnih staništa, što danas više nije slučaj. Na području šume nalazio se veći broj vodnih površina, tj. dravskih rukavaca i bara koje su uvjetovale i znatno veću raznolikost faune od današnje. Ovo potvrđuju i malobrojna istraživanja faune dravskog pojasa kod Varaždina (Jurinac, 1884. Lukač, 1988.).
Do danas su sve vodne površine u šumi isušene ili zatrpane, osim umjetno stvorenog jezera u sjeverozapadnom dijelu Park-šume, koje se sukcesivno pretvorilo u baru. Ova bara je zadnje preostalo utočište vrsta koje su isušivanjem i zatrpavanjem staništa nestale iz ostalih predjela Dravske park-šume (puževi barnjaci, vretenca, vodozemci, gmazovi). Iznad bare danas je uređen manji vidikovac s kojeg se pruža zanimljiv pogled na okolnu šumsku vegetaciju i samu baru.
